TRAŽIM GARSONJERU ZA NAJAM U ZAGREBU...091/ 369.369.8.

NOVA KOLEKCIJA NAUŠNICA ZA JESEN 2010 U PRODAJI

NOVA KOLEKCIJA ZA SEZONU 2010 "DAH PROLJEĆA"

http://moda.covermagazin.com/?p=4142

Meet Viletina, A Cutting Edge Fashion

Designer From Croatia

http://www.lechics.com/fashion/viletina.php

PRODAJA NAKITA:

Salon "MARTI" u Ljubljani (Slovenija), Marti,Anamaria Drame s.p

Dunajska cesta 196; 1000 Ljubljana ; Tel številka : 051 458 255

http://www.srecanja-marti.si/

'Svijet je pun suprotnosti. Zašto ih odbaciti tražeći nedostupnu sličnost'' – ViletinA 

Dobro došli !

Nage haljine

Pred nama je niz neobičnih objekata kojima je polazište problematiziranje kulture odijevanja.
Umjetnički kreator ViletinA, u svom kreativnom radu polazi od postavki koje imaju
veze s modom, s vanjskim izgledom osobe. Moda, od latinske rijeci modus - način, pojam je kojim se pokriva širok dijapazon oblika života: uglavnom prolaznih noviteta, nametnutih iz određenih centara.
Termin se obično primjenjuje na odijevanje, stil frizure, nakit, pravila javnog ponašanja, načine zabavljanja, ali i na tendencije i kriterije koji vladaju u književnosti, likovnim umjetnostima,glazbi. Danas je moda široko područje kojem se osnova pojma zapravo izgubila. Razlog za to je zamor od pravila i otklon k individualnosti. U domeni mode odijevanja nosi se, doslovno, sve. Stil oblačenja prenesen je na osobnu razinu. Pojedinci se vise ne oblače unificirano, unutar nekog modnog trenda ili pravila, već se u javnosti pojavljuju u sasvim neočekivanim osobnim odjevnim kombinacijama.

Na tragu ovih promišljanja možemo promatrati razvoj ovog likovnog projekta. Za razliku od drugih autora modnog dizajna, ViletinA vrlo brzo odustaje od standardnih materijala te pristupa slobodnijem načinu oblikovanja. On uzima neobične materijale i njima formira nešto što više nijehaljina, iako je po obliku haljina najbliže opisno određenje. On kreće u avanturu kreativnog čina koji više ne podliježe modnim standardima, a rezultati su na razmeđu odjevnog predmeta i skulpture, preciznije objekta. Autor, oponašajući modni predmet, prelazi u skulptorsko područje.
 
Ako ovaj projekt promatramo iz skulptorskog diskursa, dolazimo na područje postmodernizma. To je pojam koji pokušava obuhvatiti nov način davanja smisla svijetu. Iako nedefiniran i rastezljiv termin, ipak, obuhvaća vrijeme i situaciju u kojoj živimo. Kriza vrijednosti, zamjena vrijednosti i sumnja u povijesne priče reflektiraju se u umjetnosti mijenjanjem i nepoštivanjem uobičajenih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Odbacuje se privilegirani položaj tipično modernih pravaca i usmjerava pažnja na mnogostrukost stilova. Nema više jednoobraznosti i kulturalne centriranosti. Naglasak je na različitostima i promjeni. Umjesto isključivo estetskog, postmodernizam poštuje instinktivno. Naglasak je na igri, a ne na pravilu. U našem slučaju uporaba spužve, slame, papira i drugih nelikovnih i nemodnih materijala upućuje na autorsku slobodu pristupa
kreativnom činu.

Ovi su predmeti u prvom sagledavanju raskošni i glamurozni. ViletinA uvijek kreira po oblicima ženskog tijela. Uvijek mu naglašava atribute koji u socijalnom smislu pripadaju arhetipskom: naglašene su grudi, kukovi, ženstvena figura. On to čini na dva načina: doslovno, naglašavajući obline ili posredno, obogačujući suknju rastrošnom količinom materijala dodajući figuri raskošni produžetak suknje ili, pak, visoki, zavodnički izrez. Autor svojevrsnoj skulpturi svečane haljine oblikuje i modni dodatak: pokrivalo za glavu. Ono je pompozno i gotovo uvijek stilski usklađeno s
"pokrivalom" za tijelo.
Vratimo li se modnom diskursu, možemo se prisjetiti ekstravagantnih modela odjeće koje je nosila Josipa Lisac ili Nikita, pop pjevacica, još od zadnjih godina prošlog stoljeća, a koje je kreirao zapaženi Dario Rossetti. Izvjesne formalne sličnosti nalazimo i s radovima Alana Hranitelja, ali je u njegovom slučaju kreacija potpuno prilagođena nošenju, naravno na modnoj pisti ili u kazališnoj predstavi. Razlika je i u premisi: Hranitelj formira izuzetan oblik, prije svega podoban za nošenje,kretanje i scensku rasvjetu. ViletinA namjerno uzima neglamurozan materijal da bi njime, uz decentni kolor, dobio glamurozni oblik.

U fokusu Viletininih radova je osobna poruka ili doživljaj oblika, a ne likovnost kao takva, bez obzira na konačni vizualni rezultat. Postavljajući ove ljuske s oblikom tijela u znakovite prostore, iznenađuje nas njihovom uklopljivošću. One uopće ne smetaju zbirci usred koje su postavljeni kad se radi o interijeru muzeja. Sasvim je drugačija situacija kad ih postavlja u eksterijer. Ovdje je ispunjenost ljuski neophodna i one tek tako dobivaju smisao, a uz to i dramatičnu oznaku začudnosti.